NOVAC I ODGOJ
| 
Teška tema? Apsolutno! Zašto? Zato što nam je nametnut osjećaj krivnje ako ga nemamo…Tko nam ga je nametnuo? E, u to baš nisam sigurna. Vjerujem da je nametnuto krivom percepcijom nas samih i odgoja koje ide s koljena na koljeno. Društvo? Društvo je termin kojim se koristimo umjesto da kažemo JA I ONI SLIČNI MENl. Vrijeme je da prestanemo doživljavati društvo kao nekakav skup nekakvih ljudi koji nisu dio nas i koji eto nemaju nikakve veze s nama, ali eto mi smo nemoćni da tu išta napravimo. Dakle društvo kao pojam ne prihvaćam, osim ako se ne smatrate dio tog društva i ne priznate svoju odgovornost u njemu.
Dakle….novac… Ah, ti papirići koji nam zagorčavaju život kad ih nemamo ili uljepšaju i olakšaju neke trenutke kada ih imamo. Ne pada mi na pamet umanjiti važnost novca u današnjem vremenu, jer živimo u apsolutno materijalističkom svijetu koji smo SAMI STVORILI !!!
Vratimo se mi na odgoj… Dakle, zašto kao roditelji mislimo da ne smijemo djetetu reći da nemamo novca za nešto što on u tom trenutku hoće? Molim Vas ako netko ima odgovor da mi ga da kasnije u komentaru, jer ja ovo zaista ne razumijem. Mislim pokušat ću, ali ne znam hoću li uspjeti. Znam jako puno roditelja koji se srame reći svome djetetu da u određenom trenutku nemaju novca, pa smišljaju razne laži i obmane zašto mu u tom trenutku neće nešto kupiti. Zašto lagati, kad je u tom trenutku jedina istina, da tog novca nemate! Ljudi moji, prikazujući djetetu da svaki put imate novca za njegove želje, ne učite ga njegovoj važnosti! Ne možete sutra kriviti dijete koje ćete razmaziti i koje će sve više i više zahtjevati da mu ga date, ako ga nikada niste naučili da za taj novac vi trebate raditi. Svaka čast roditeljima kojima se to nikada ne događa, nadam se da ste sretni, posebno se nadam da radite ono što volite, jer tada su vaša primanja zapravo šlag na torti vašeg života, ali tim istima poručujem da ozbiljno porazmisle čine li zapravo djeci uslugu ili im otežavaju život u budućnosti kupujući im sve što požele…ali to je tema za jedan drugi tekst.
Nemojte se sramiti reći da nemate. Na taj način osvještavate dijete da je novac nešto što se može imati i nemati. Učite ih da cijene njegovu vrijednost. Učite ih životu kakav zapravo jest. Znate li što je mene maksimalno osvjestilo? Priče poznatih i slavnih ljudi koji danas kada pričaju o svom djetinjstvu, pričaju o siromaštvu u kojem su živjeli. Ne o nesreći ili tuzi, već o materijalnom statusu. Svi su oni imali poriv uspjeti, stvoriti nešto i prve stvari koje su kupili bili su domovi svojim roditeljima. Većina rođenih sa zlatnom žlicom u ustima, danas su narkomani, alkoholičari po rehabilitacijskim centrima, sramote svojih obitelji koji se pitaju “Gdje smo pogriješili, a sve smo im pružili?!” Niste gospodo draga. Niste ih učili vrijednosti zarađenog novca i tome kako više vrijedi 1 zarađena kuna nego 1000 darovanih. Naravno, ovo se ne odnosi na sve, ali na većinu nažalost da.
Dragi roditelji, nemojte se sramiti reći da nemate. Mislite li zaista da je sretnije ono dijete koje ima plazmu u sobi? Touch mobitel sa 8 godina, kojima zubić vila donosi 100 kn pod jastuk? Što zapravo ti roditelji uče svoju djecu? Ne uče ih ničemu. Samo ih POKUŠAVAJU učiniti sretnima. Naglasila sam pokušavaju, jer nisu ni oni sigurni uspjevaju li u tome. I onda se iznenade kada to dijete traži sve više i više! Pa nije problem u djetetu. Vi mu cijelo vrijeme šaljete poruku, ima se dušo!
Dakle prestanite se gristi i kriviti za nešto što je NORMALNO! Pogledajte malo oko sebe i shvatit ćete da je ponekad nemati i reći da nemate najveći blagoslov…
Jer jedino ono što nikada ne biste smjeli reći da nemate je ljubav za njih….sve drugo je prolazno i manje važno….